Moja Fotografija i kako je sve počelo

Svi mi kao mali želimo biti poput naši roditelji uspješni pa tako najčešće želimo  bili; doktori, policajci, vatrogasci veterinari, a neki i astronauti.

Tako  je bilo i u mom slučaju! Htio biti astronaut  no to se mijenjalo munjevitom brzinom kao što i biva kod djece… Ne znamo što bismo prvo!

Godine su prolazile život je radio svoje i ja sam dobio u ruke prvi  idiot aparat( kodak marke )i kojeg mi je mama rijetko davala u ruke, jer svi znamo da djeca razbijaju stvari.

Tada nisam poznavao niti sanjao tehnike fotografiranja kao što su crno bijele ,portreti, panorame, macro i slično nego sam slikao ljude koje bi mi mama zapovijedila ili na ekskurzijama kada bi smio ponijeti fotoaparat. Tada bi  fotografirao prijatelje i sve značajnije događaje s putovanja.

S odrastanjem sve više me je vukao taj smjer u školi od osam razreda sam otkrio da imam talenta za dizajn i primjećivanje detalja koja druga djeca u mom razrednu nisu imala, no nisam nekom igrom slučaja uspio upisati i žao mi je i dan danas toga sada bi sigurno bilo sve drugačije možda bolje a možda sasvim suprotno i još gore…
Igrom slučaja naše selo je posjetio slovenski kud i među njima je bila jedna fotografkinja koja je pokrenula lavinu da probam fotografiju. Tada sam  prvi puta razmišljao o fotografiji.

Uvodili smo internet MAXadsl i na poklon dobili digitalni fotoaparat. Bio sam oduševljen.

Moja prva ljubav i stvar koja mi mijenja život, počinjem s čitanjem raznih štiva o fotografiji. Moje fotografije su počele dobivati odlične krtike. Bila je i tu pokoja  neočekivana pohvala. Znate kako se kažu: O uksima se ne raspravlja! I tako godinu dana fotografiranja s digitalcem, radim na sebi i stičem iskustvo, obilaženjem sela na sve četiri strane svijeta.

Ukazuje mi se prilike da kupim profesionalniji aparat( DSLR)Bio sam u velikoj dilemi. Koji? Kakav? Zašto taj, zašto ne ovaj? I Napokon donosim odluku DSLR aparat, makre Nikona D40( svi kažu da je canon bolji, nisam probao, ne znam )!  S njime sam u prvih mjesec  dva fotografirao  oko  deset tisuća fotografija  i na taj način sve bolje i bolje upoznavao svoj aparat.

Kroz godinu rada s time aparatom stekao sam mnogo prijatelja koje se bave fotografijom i polako ulazio u svijet fotografije.

Našao posao pomagača u jednom fotografskom studiju(Foto Cibalia ) gdje otkrivam kako se kroz fotografiju zarađuje novac , pronalaženje klijenata i timski rad.

Igrom sudbine na  facebooku naišao sam na fotografa Oliver Olanovica. Bio sam zaprepašten koliko je njegov način rada drugačiji od mog i općeniti ljudi čije sam radove upoznavao! Jednom prilikom ponudio da mu pomognem nositi opremu na jednoj velikoj svadbi jedne hrvatske zvijezde, gdje sam prvi puta u rukama imao i koristio studijsku rasvjetu.  Nakon toga Oliver je vidio nešto u meni i ponudio mi obrazovanje radeći uz njega i njego studio(Art Studio – Oliver) koje i dan danas traje.